Čuvena je narodna izreka koja kaže da „lubenicu i ženu ne možeš da odabereš, već moraš da potrefiš“, što znači da se biraju uz uzdanje u sreću. Po zelenoj peteljci može se videti da li je lubenica sveže ubrana, a kakva je unutra, to se ne može znati. Mnogo je verovanja i saveta šta da se gleda prilikom odabira bostana (veličina, žuta fleka, zvuk pri kuckanju), a naša sagovornica, prodavačica lubenica proizvođača iz Deronja, koja na Apatinskom putu prodaje bostan već trideset godina, kaže da kuckanje u lubenicu ništa ne znači, a da mušterije koje joj se godinama vraćaju i redovno dolaze, upravo svedoče o tome da je proizvod kvalitetan.
– Na većini tezgi u Somboru na kojima prodaju lubenice kažu da su iz Deronja, a u stvari samo tri tezge u gradu imaju lubenice iz Deronja. To govori o tome koliko su one dobre i „na glasu“ da vrede. Cena lubenica kod mene sada je 60 dinara. Počela sam sa prodajom 30. juna i tada je cena bila 100 dinara po kilogramu. U međuvremenu cena je polako padala i još će. Čujem da se u gradu lubenice prodaju i po 40 dinara, ali ja znam da je moja lubenica sveža, nisam prekupac, pa zato držim tu cenu – kazala je naša sagovornica, koja nije želela „da joj ime izađe u novinama“.
I dok se u prodavnicama i velikim lancima lubenice mogu kupiti po akcijskim cenama za 30 i 40 dinara po kilogramu, naša sagovornica se pita odakle oni i za koji novac nabavljaju lubenice, kad ona zna koliko ih puno košta njihova proizvodnja.
– Posadili smo lubenice na dva hektara još u martu, kada počinje sadnja. Seme je preskupo, kupujemo uvozno iz Holandije i sa Tajlanda, potom stavljamo sistem kap po kap, pa donju foliju, posle zabadamo plastične prutiće i pravimo male plastenike. U našoj proizvodnji nema hemije, nema herbicida, samo zdrava, domaća lubenica. Oko svega toga ima nekoliko meseci posla dok ne dođe plod na tezgu. Tu je i okopavanje, pa plevljenje, a kad je padao led, morali smo odbaciti mlade lubenice, što je bio dodatni posao, ali i velika šteta – ispričala je prodavačica lubenica.
Na ovom mestu, na Apatinskom putu, tik uz biciklističku stazu, na traktorskoj prikolici mogu se naći lubenice „topgan“, „fantazija“, „romansa“, „nostalgija“, ali se širi i miris žutih dinja.
– Dinje „ananas“ i domaće „cerovače“ koštaju 80 dinara po kilogramu. One su organske, iako ne razumeju ljudi šta to znači, njima je važno samo da kupe jeftinije. Vidi se da je kupovna moć opala. Lane sam prikolicu lubenice prodala za jedan dan, a sad ni za dva dana ne mogu da prodam jednu prikolicu. Traže mi i da sečem da kupe pola lubenice ili na parče, ali tako ne prodajem jer za to ovde nema uslova, mora se paziti na higijenu. Mislim da će ovo biti poslednja godina da na ovom mestu prodajem lubenice. Imam 74 godine i dosta mi je trgovine. Celo leto provedem ovde, sreća pa mi sestra živi u Somboru pa sam smeštena kod nje, a kad odem u Deronje više se ne vraćam – kazala je poljoprivrednica iz Deronja.
