Uskrs je srce naše vjere i temelj naše nade. U tišini praznoga groba rađa se svjetlo koje nadilazi svaku tamu, svaki strah i svaku smrt. Krist, raspet i položen u grob, uskrsnuo je treći dan – i time zauvijek promijenio tijek ljudske povijesti. Smrt nema posljednju riječ. Grijeh nema posljednju riječ. Očaj nema posljednju riječ. Posljednju riječ ima Bog – a ta riječ glasi: život.
Uskrs nas vraća na Kalvariju, ali ne da bismo ondje ostali, nego da bismo razumjeli da križ nije kraj. Put kroz muku i patnju vodi prema proslavi. Korizmeni hod pokore, molitve i odricanja sada se otvara prema svjetlu uskrsnoga jutra. Kao što je kamen s groba odvaljen, tako i iz naših srdaca može biti odvaljen kamen beznađa, ravnodušnosti i umora. Bog i danas odvaljuje kamenje koje nas pritišće i zarobljava.
Uskrsli Gospodin ne dolazi s prijekorom, nego s pozdravom mira: „Mir vama!“ On ulazi u zatvorene dvorane naših strahova, sumnji i razočaranja. Ne skriva svoje rane, nego ih pokazuje – rane koje su sada proslavljene. Time nam poručuje da patnja, sjedinjena s njegovom ljubavlju, ne vodi u propast, nego u preobraženje. Naše rane mogu postati mjesta susreta s Bogom, izvori suosjećanja i razumijevanja za druge.
Uskrs nije samo spomen na jedan događaj iz prošlosti. On je stvarnost koja traje. Krist živi i hodi s nama. U svakom euharistijskom slavlju, u svakoj iskrenoj molitvi, u svakom djelu ljubavi on je prisutan i djelatan. Uskrs nas poziva da budemo ljudi nade – oni koji ne šire tjeskobu, nego povjerenje; ne zatvaraju vrata, nego ih otvaraju; ne grade zidove, nego mostove.
Neka uskrsna radost ne ostane samo blagdanski osjećaj, nego snaga za svakodnevni život. Pozvani smo biti svjedoci Uskrsloga u svojim obiteljima, na radnim mjestima i u društvu. Svaki čin dobrote, svaka riječ ohrabrenja, svako praštanje i svaka pružena ruka postaju mali Uskrs u našem svijetu.
Neka svjetlo uskrsnoga jutra obasja vaše domove i ispuni vaša srca sigurnošću da smo ljubljeni i otkupljeni. Krist je uskrsnuo – doista je uskrsnuo! Aleluja!
